Impresionizam Nastaje u francuskom slikarstvu između 1860 i 1870 godine, a njegovu pojavu najavljuju englezi John Constable i J.M.W. Turner ujedno sa francuskim slikarom Gustave Courbet. Najznačajniji predstavnici a ujedno i osnivači Impresionizma su francuski slikari, Claude Monet, Eduard Manet, Pissaro, Alfred Sisley, Edgar Degas i Auguste Renoir. Nemački Impresionizam predstavljaju Trübner, Liebermann, Corinth i Slevogt. Impresionisti napuštaju atelje da bi slikali "pod vedrim nebom". Obala reke Sene i obala Canal-a ujedno sa šumom Fontainebleu, bili su glavni motivi tog novog slikarstva koje je predstavljalo prirodu preko subjektivne impresije. Impresionisti oslobađaju materiju težine i čvrstine i transformišu energiju čiste svetlosti u razigrane vesele i senzualne pokrete boja. Cilj impresionizma je stvaranje perfekcionisane iluzije izgleda prirode, gde sve, pa čak i prolazni efekat atmosfere nad svetlošću može biti predstavljen. Prikazivanje atmosfere i predstavljanje subjektivne impresije kao duhovni podsticaj, određuju stilistički karakter ovog smera.