Slikarstvo romantizma, slično kao i u književnosti, javlja se kao reakcija na neoklasicizam
koji je svojom poetikom sputavao punu slobodu individualnog stvaralaštva. Romantičari najpre naglašavaju slobodu i razmah mašte, a izvorišta svojim temama traže prvenstveno u legendarnim događajima te, neretko, i u narodnom pesništvu. To vredi i za romantičarske slikare, koji posebnu pozornost pridaju oblikovanju kompozicije i patetičnom izrazu, naglašenom koloritu te uočljivom kontrastiranju. Francuski umetnik Jean-Louis-Théodore Géricault (1791.-1824.) je tipičan romantičarski slikar, ljubitelj poremećenosti, asocijalnoga. Slikao je mračne teme, poput glava osuđenika na giljotinu ili portrete bolesnika u duševnim bolnicama, ali njegova najslavnija slika je Splav Meduza na kojoj su prikazani očajni brodolomnici koji su bili primorani pobeći kanibalizmu da bi preživeli. Prema Géricaultu, zadatak umetnosti nije utešiti ljudski duh, već ga protresti i šokirati. Romantičarska ljubav prema prirodi je uveliko povećala ljubav prema pejzažu kao slikarskom motivu. Najveće domete romantičarskog pejzaža vidimo u delima francuske Barbizonske škole i delima Engleza Johna Constablea (1776.-1837.) i Williama Turnera (1775.-1851.)
koji je svojom poetikom sputavao punu slobodu individualnog stvaralaštva. Romantičari najpre naglašavaju slobodu i razmah mašte, a izvorišta svojim temama traže prvenstveno u legendarnim događajima te, neretko, i u narodnom pesništvu. To vredi i za romantičarske slikare, koji posebnu pozornost pridaju oblikovanju kompozicije i patetičnom izrazu, naglašenom koloritu te uočljivom kontrastiranju. Francuski umetnik Jean-Louis-Théodore Géricault (1791.-1824.) je tipičan romantičarski slikar, ljubitelj poremećenosti, asocijalnoga. Slikao je mračne teme, poput glava osuđenika na giljotinu ili portrete bolesnika u duševnim bolnicama, ali njegova najslavnija slika je Splav Meduza na kojoj su prikazani očajni brodolomnici koji su bili primorani pobeći kanibalizmu da bi preživeli. Prema Géricaultu, zadatak umetnosti nije utešiti ljudski duh, već ga protresti i šokirati. Romantičarska ljubav prema prirodi je uveliko povećala ljubav prema pejzažu kao slikarskom motivu. Najveće domete romantičarskog pejzaža vidimo u delima francuske Barbizonske škole i delima Engleza Johna Constablea (1776.-1837.) i Williama Turnera (1775.-1851.)