Renesansa je jedno od najkreativnijih razdoblja umetnosti koje je označilo prekid sa srednjim vekom. Vremenski se određuje od 14.veka u Italiji do 16.veka u ostatku Evrope.Slikarstvo rane renesanse započelo je s pojavom Mazača. Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo Đota koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od gotičkog ikonografskog slikarstva.Pijero dela Frančeska je bio prvi umjetnik koji je znanstveno dokazao perspektivu i koji ju je uzeo kao vrhunac u umjetnosti kojemu treba težiti. Tek se na njegovoj slici Bičevanje Hrista ističe istaknuta linearna perspektiva koja je naglašena smeštanjem u prostor s izrazitim matematičkim, proračunatim skraćenjima.Sandro Botičeli, učenik Fra Filipa Lipija, vrlo rano odstupa od tradicionalnih predstavljanja svetih tema pod utjecajem “neoplatinizma”, pokreta koji je veličao idealizam antike. Tako nastaju slike Alegorija proleća gde vlada njegovo nestvarno, idealizirano prikazivanje likova bez detalja, zanemarujući anatomiju potencirajući tako linearnost likova. Likovi su opet stavljeni u nestvarni pejzaž, potpuno osvijetljen bez realnog izvora svetla.U vrijeme kada se izrazito poštovao subjektivizam i individualizam svakoga umejtnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na posmatrače dela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u različitim vrstama umjetnosti – univerzalni čovjek. Visoku renesansu personificiraju tri najveća umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinči, Mikelanđelo i Rafael.Slikari renesanse rješevaju sve više probleme dubine prostora (perspektiva), i oseća se sistematski put koji sve više vodi ka traženju treće dimenzije u prostoru. Još uvek preovlađije slika u temperi. To je slikarstvo još uvek religiozne sadržine.